
Sunday, September 12, 2010
Saturday, September 11, 2010
Wednesday, September 8, 2010
Sunday, September 5, 2010
Telefon
TELEFON
Prošlog petka sam pošao na predavanje o budizmu, koje je držao lama Ole u Studentskom kulturnom centru. Pretpostavivši da je popodne najveća gužva u saobraćaju, pošao sam taksijem. Dok sam se vozio prema centru grada, zazvonio mi je telefon. Javio se Gordan:
"Druže, da li imaš telefon onog tvog koleke arhitekte Vladimira... Približava se Sajam nameštaja pa bi trebalo da nešto organizujemo zajedno, možda nenakav okrugli sto ili slično."
Dao sam mu broj Vladinog mobilnog telefona.
Sledećeg trenutka, zazvonio je telefon na sedištu do šofera. Taksista se javio:
"Ne, gospodine, nije nije na telefonu nikakav arhitekta. Vlasnik ovog telefona ga je zaboravio u taksiju pre neki dan. Ako ga čujete, molim vas, recite mu da pozove svoj broj da se s njim dogovorim kako da mu vratim telefonski aparat."
Potom je zazvonio moj telefon. Bio je to ponovo Gordan.
"Drugar, zamisli, onaj tvoj arhitekta Vlada, zaboravio mobilni u taksiju. Ako imaš njegov fiksni broj, javi mu da je telefon kod taksiste, da može da se javi na svoj broj pa da mu čovek vrati telefon!"
Pozvao sam Vladu na fiksni broj.
"Vlado, treba da častiš, nađen ti je mobilni telefon!"
"Ma, da ga nisam "posejao" u nekom taksiju?"
"Jesi. Pozovi svoj broj i dogovori se kako da preuzmeš aparat."
Potom je ponovo zazvonio telefon na seduštu pored vozača. Taksista se javio na poziv.
"Da, gospodine, zaboravili ste vaš mobilni telefon u mom taksiju. Možete da dodjete... da ga preuzmete. Nemojte mi zahvaljivati, izvinite još jednom."
Taksi se zaustavio ispred Studentskog kulturnog centra. Izašao sam još uvek pod utiskom događaja sa telefonom.
Ispred ulaza u Veliku salu sreo sam lamu. Odmerio me je i rekao:
"Vi ste arhitekta, zar ne?"
"Da, arhitekta, ali..." Ostatak rečenice izgovorio sam u sebi ... "ali, kako je moguće da on zna da sam ja arhitekta, kada se nikada do sada nismo sreli?"
Na predavanju, lama Ole je govorio o tantri i karmi i izneo stanovište o prostoru i svemiru kao nosiocu informacija i našoj svesti koja može da bude aktivirana poput mobilnog telefona da primi te informacije i prenese ih dalje.
To veče, lama mi je dodelio darma ime: Karma Yeshe Gyamco, ili: Ocean of Highest Wisdom.
Saturday, September 4, 2010
Thursday, September 2, 2010
Wednesday, September 1, 2010
Retrospektivna izložba ULUPUDS, septembar 2010








SLOBODAN MALDINI
Arhitekta, pisac, umetnik i teoretičar arhitekture. Rođen 1956., završio studije arhitekture 1980. u Beogradu. Godine 1978. studirao istoriju arhitekture u Vićenci, Italija, kod profesora Džejmsa S. Akermana (Univerzitet Harvard) i Volfganga Loca (Kembridž, Masačusets). Njegovi rani projekti početkom 1980-tih sadrže eklektičke elemente i uticaje ideja postmoderne i arhitekture italijanskog racionalizma. Od 1982. godine član grupe MEČ, a sredinom 1980-tih aktivan u sopstvenom arhitektonskom birou, gde mu je najznačajniji saradnik Mustafa Musić. Godine 1985. izlagao na Pariskom bijenalu zajedno sa ikonama svetske arhitekture, među kojima su bili učesnici: Rosi, Ando, Bota, Bem, Erskin, Foster, Geri, Maki, Moneo, Marfi/Jan, Piano, Hadidova, Rodžers i drugi.
Među Maldinijevim izvanrednim ranim realizacijama su tri spomenika na području Kosova: u Klini, u Dobruši kod Istoka i u Kačaniku, realizovana u periodu 1982-85., koji predstavljaju najznačajnije primere ranog postmodernizma u srpskoj arhitekturi. Povodom izgradnje memorijalnog kompleksa u Klini, investicije tada vredne 2,5 miliona maraka, Maldini je trpeo teške optužbe i linč tadašnjih vlasti zbog "skrivene antidržavne simbolike" koju je navodno spomenik predstavljao. Godine 1991., na lični zahtev Slobodana Miloševića, spomenik je srušen, što je jedinstven slučaj uništavanja kulturnog nasleđa. Na pozive za rušenjem kompleksa kod Istoka, odgovoreno je tako što je na vrh građevine montirana crvena zvezda petokraka, čime je "promenjena simbolička poruka spomenika".
Maldini je napisao i objavio više knjiga na polju teorije arhitekture, među kojima su značajnije: "Senke bogova" (1980, 2004), "HAIUPP" (2005). U periodu 1998-2010 napisao "Enciklopediju arhitekture" u sedam tomova, ediciju koja predstavlja do sada najcelovitije delo na polju arhitekture kod nas. Godine 2008. napisao je "Rečnik satanizma - rečnik egzorcizma", 2009. knjigu "Porno i pank neoarhitektura!", a 2010. je napisao "Rečnik graditeljstva".